Salon automobila u Tokiju 1966. godine, bio je dom mnogim domaćim (i po kojoj stranoj) premijerama, ali iz mora novih oblika, isticao se jedan, posebno lep i elegantan koji je zapanjio ne samo domaće posetioce nego i malobrojne evropske novinare. Bila je to Mazda 1500 ili kako se na japanskom (i još nekim tržištima) zvala, Mazda Luce.

Ako ste, tokom 60-ih godina, želeli da unajmite dizajnerski biro da vam osmisli, razvije i dizajnira automobil, postojalo je samo jedno mesto na koje ste trebali da odete, a to je Italija. U to vreme prepuna karoserijskih radionica, dizajnerskih biroa koji su manje ili više bili svetski poznati, Italija je bila (i ostala) domovina dobrog dizajna i automobilske elegancije.
Upravo tako je rezonovala i delegacija iz Mazde kada je 1962. godine, sa radionicom Bertone, potpisala ugovor o razvoju porodične limuzine, znajući da oblik koji će dobiti nikako ne može da bude ružan. Prema dogovoru, italijanskim dizajnerima, koje je predvodio mladi Giorgetto Giugiaro, tada zaposlenog kod Bertonea, dato je dosta vremena, za koje su inženjeri Mazde u Japanu pripremali mehaniku i konstrukciju novog modela.

Proverena mehanika, snažni motori i opremljenost u kombinaciji sa niskom cenom i italijanskim stajlingom, bili su dobitna kombinacija.
Ispod novih, modernih i skladnih linija karoserije, krila se i potpuno nova mehanika, u celosti delo inženjera Mazde. Pod haubom nalazio se uzdužno postavljen redni četvorocilindraš, sa jednim bregastim vratilom u glavi, zapremine 1,5 litara sa 82 KS. A snaga se prenosila na zadnje točkove preko četvorostepenog manuelnog menjača.
Mazda 1500 je bila zamišljena da popuni prazninu između malih modela i velikih luksuznih limuzina sa šestocilindarskim motorima, ove kuće. Ako bi hteli da 1500/Luce uporedimo sa nekim današnjim modelom, onda bi komotno mogli da kažemo da je aktuelna Mazda 6 daleki potomak.

Znajući da imaju potencijalni bestseler u rukama, Mazda je sa mnogo očekivanja ušla na evropsko i američko tržište. Glavni aduti su bili neprikosnoven kvalitet (česta osobina mnogih ranih japanskih automobila), lep dizajn i niža cena od konkurencije. Osim toga, svaka Mazda 1500 odlikovala se i velikim stepenom komfora i upotrebljivosti. Kupci u SAD su priznavali dizajnerske i konstrukcione kvalitete, ali su zamerali na slabom agregatu, pa je tokom 1967, za tamošnje tržište stigao model 1800, sa snažnijim motorom od 104 KS.
Sa druge strane, kupci na Starom kontinentu su veoma dobro primili novi model, prepoznavši sve kvalitete na pravi način. Naravno, znajući tradicionalizam kupaca u ovom delu sveta Mazda nije mogla da ozbiljnije ugrozi prodaju nekih etabliranih marki iako je očigledno bila bolji automobil. Ipak, plasman je bio zadovoljavajući, a zahvaljujući ovom automobilu, o Mazdi se na evropskom tlu, govorilo u superlativima.
Zanimljivo je da tržište na kojem je Mazda imala najveći uspeh bilo australijsko. I tamo je i završio najveći broj modela 1500.

Kraj 60-ih godina, Mazda 1500 je dočekala kao etabliran model širom sveta. Ipak, evolucija se tu nije završila. Naime, za evropske i australijske kupce, predstavljena je verzija 1500 SS sa dva karburatora i sportskim detaljima koja je imala oko 90 KS, kao i karavan varijanta koja je povećala nivo praktičnosti.

Početak 70-ih godina, Mazda 1500/Luce je dočekala kao uspešan, ali već zastareo model. Elegantne linije sa sredine 60-ih su već počele da pokazuju bore pred izazivačima iz ”novog doba” pa je Mazda mudro odlučila da povuče model nakon preko 120.000 napravljenih primeraka.
Danas je Mazda 1500/Luce priznat automobil, ali bez visoke cene na tržištu oldtajmera, osim za Coupe verziju koja se kreće oko 20.000 evra. Interesantno je spomenuti da se veliki broj napravljenih primeraka i dalje nalazi na svetskim putevima, što je najbolji dokaz kvaliteta koji se vezuje za ove automobile. A ako vam se sviđa kombinacija italijanskog dizajna i japanske mehanike, treba spomenuti da je ovih automobila bilo (i još uvek ima) i kod nas, te da je Mazda 1500 uz model Toyota Corolla, bila jedno od najprodavanijih japanskih vozila na tržištu SFRJ.
autor : V. Herbez
foto: Mazda
Konačno smo na jednom mestu ujedinili naše dve Mazde.
Društvo im pravi jedan Ford Capri iz 1970. godine, našeg prijatelja iz oldtimerskih voda.
U januaru konačno počinje projekat restauracije naše Mazde, obaveštavaćemo vas redovno sa slikama i informacijama.
Posredstvom naših kontakata, uspeli smo da dogovorimo kupovinu novih i polovnih delova za Mazdu 1500, od vlasnika koji su nekad posedovali više primeraka. Dobili smo dosta delova koji se ne mogu više kupiti nigde, bilo novi, bilo polovni.
Zato smo kupili još jednu Mazdu 1500 za delove! :)

Mazda je kupljena u predgradju Beograda, pošto nam je dojavljeno, od strane naših prijatelja sa oldtajmerskog foruma www.oldtajmeri.rs , da postoji jedna Mazda u oglasima u Sremčici.

Nije nam dugo trebalo da pošaljemo naše drugare iz Honda Club Serbia da odrade jedan kvalitetan pregled i slikanje svih ključnih delova za restauraciju. Za divno cudo, Mazda 1500, iako je dozivela sudar, nije vozena godinu dana, bez ulaganja, i dalje je bila izuzetno ocuvana.

Odlučeno je , tako da je vrlo brzo organizovana kupovina, te sada imamo dve Mazde 1500! Od dve Mazde, napravićemo jedan odličan primerak, a pride ćemo imati delova za nepredvidjene situacije. Iako imamo odlične kanale nabavke, izuzetno je teško nabaviti delove za ovu Mazdu, pre svega zbog godina proizvodnje.

Kuorizitet cele priče predstavlja činjenica da je nova Mazda iz Sremčice, broj šasije SUA-83412, dok je prva Mazda broj šasije SUA-83411, što ih čini modelom do modela sa proizvodne trake! Kolika je verovatnoća da se na jednom mestu, posle 42 godine sretnu dva modela, koja su zajedno izašla iz fabrike, i otišla za export u tadašnju Jugoslaviju!

Pronaći japanski automobil stariji od osamdesetih i devedesetih u Srbiji, predstavlja Sizifov posao. Jedine tri marke koje su bile prisutne na tržištu Srbije i SFRJ bile su Mazda, Datsun (Nissan) i Toyota. Znajući to, koristeći sve moguće informacije sa tržišta i informacije od naših partnera, uspeli smo da lociramo dobro očuvanu Mazdu 1500 iz Smederevske Palanke.

Na osnovu informacija od naših prijatelja iz Mazda Club Serbia, dobili smo dojavu da je auto kvalitetna osnova za restauraciju. Od prvog dana vožena je u Smederevskoj Palanci, a kupljena je 1969. godine od strane jednog ondašnjeg doktora. Kad se pogleda da je tadašnji vozni park bio sastavljen uglavnom od kockastih Fiata i Zastavi, kao i opšte poznatih Fića, jasno je da je pojava ove Mazde bila senzacija!

Danas naša Mazda ima pune 42 godine, i zaslužila je da se prema njoj odnose sa poštovanjem, kakvo ćemo joj i ukazati. Naš plan je da se restaurira, kompletno rastavi, zaštiti, peskira i ofarba. Branici i svi ostali hromirani delovi biće poslati na poliranje, a cilj je da izgleda kao što je izgleda kada se pojavila 1969. na ulicama SFRJ.
Nažalost, zbog nemogućnosti da se pronadju originalne ratkapne, jedino odstupanje biće načinjeno u pogledu aluminijumskih felni, ali se planira da felne budu u starinskom stilu, te time će biti samo kvalitetna dopuna restauraciji!
Budite sa nama u toku i pratite dalji životni put naše Mazde!!
Sve informacije u vezi restauracije Mayde možete pratiti na prvom srpskom oldtajmerskom forumu -> OVDE !